Ako stariji partner ima 30 godina, prema teoriji je društveno prihvatljivo da mlađi ima 22. Ipak, dobna razlika u vezama češće ide u prilog muškarcima nego ženama
Mlađe je slađe, a koliko mlado je premlado prvi je definirao poznati afroamerički religijski vođa Elijah Robert Poole 1940-ih. On je govorio o najvećoj dobnoj razlici koja može funkcionirati. Smatrao je kako je za muškarca idealan brak sa ženom upola mlađom od njega plus sedam godina.
S emancipacijom žena i smanjivanjem rodnih predrasuda ta teorija više ne vrijedi samo za muškarce, a starije žena koje odabiru mlađe partnere danas se popularno nazivaju "pume" kao ekvivalent starijim muškarcima koji traže "sponzoruše". Brakovi i veze s razlikom u godinama sve su manji tabu, a teoriju upola mlađi/a plus sedam kao društveno prihvatljivu ispitali su znanstvenici Bram Buunk i Douglas Kenrick.
Pravilo počinje vrijediti u dobi od 14 godina za oba partnera, pa tako u slučaju starijeg partnera s 30 godina, društveno prihvatljivi minimum je mlađi partner od 22 godine, dok bi 50. godišnjak bio s partnerom koji nije mlađi od 32 godine, piše Psychology Today.
Znanstvenici su utvrdili da postoje razlike u muškom i ženskom gledištu na dobne razlike, pa se kod muškaraca starije životne dobi poželjna dob partnerice kreće oko 40 godina, premda bi po svojim godinama trebali biti s nekom starijom.
I kod žena i kod muškaraca se pokazalo da su skloniji aferama, ali ne i braku s partnerima daleko mlađim od njih, što otkriva utjecaj društvenog gledišta na poimanje njihove veze, zaključili su znanstvenici.
izvor:24sata.hr
Nema komentara:
Objavi komentar