Naziv hren koristili su stari Slaveni za grmoliku biljku čije stablo naraste do 1,2 metra s križno raspoređenim laticama. Obično raste na vlažnijim površinama. Njena prapostojbina je istočna i južna Europa, gdje se još i danas može pronaći kako raste u svom divljem obliku. S tih prostora biljka se raširila po cijelome svijetu. Ako ste slučajno imali priliku kušati Vasabi, odnosno japanski hren, vjerojatno ste primijetili kako ima okus sličan europskom hrenu. Jedina razlika je u tome što je vasabi zelene boje, a hren bijele.
Danas, hren vjerojatno spada među najmanje upotrebljavane ljekovite biljke, što je u biti prava šteta, budući da sadrži niz djelovanja povoljnih za naše zdravlje. U antičko doba, hren se zajedno s mnogim ljekovitim biljkama, spominje u zapisima čuvenog rimskog prirodoznanstvenika Plinija Starijeg pod imenom Armoracia. Osim Rimljana koristili su ga i stari Grci kako bi riješili probleme vezane uz bolove u kralježnici, te protiv nedostatka seksualne želje. Za vrijeme kolonijalne Amerike koristio se kao vrlo učinkovita i prirodna pasta za zube.
Ljekovitost hrena
Došli ste kod prijateljeve obitelji na ručak. Na stolu je serviran bogat objed. Jedete juhu, krumpire, meso, a u maloj posudici nalazi se umak od hrena kojeg konzumirate po prvi put. Kažete sebi: "Probao sam svašta pa hajde, da probam i to..." Odjedanput, suze naviru na vaše oči, sluz izlazi iz nosa i još mnoštvo neugodnih stvari. Crvenite se i trčite na wc. Nakon što ste se umili i ispuhali nos, događa vam se da za ručkom još koji put i kihnete. Ipak ste uzeli malo previše umaka, ali niste znali da je tako jak...
Jedna od glavnih odlika hrena je njegov jak i ljut okus. Često se koristi u pripremi jela tijekom praznika, vjerojatno kako bi se organizam lakše očistio od teške hrane koju tada konzumiramo. Osim što ima jak okus hren sadrži mnoga ljekovita svojstva. Bogat je mineralima i vitaminima, odličan detoksikator, te djeluje antikancerogeno kod malignih oboljenja u jetri, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru.
Uzrok ovome je činjenica da sadrži sastojke koje inhibiraju navedene bolesti. Ti sastojci su glikozid sinigrin i alil izotiocijanat, inače suvremenoj znanosti zanimljivi zbog svog antibiotskog i antikancerogenog djelovanja. Alil izotiocijanat djeluje pozitivno protiv širenja bakterija u hrani, što ga čini prirodnim konzervansom. Hren je bogat vitaminom C, vitaminom B1, B6, željezom i kalcijem, dok ćemo magnezij, fosfor i vitamin B2 naći u nešto manjim količinama. U zimskim danima zaštitit će nas od prehlade, te očistiti naše dišne puteve. Potiče probavu, rad srca i cirkulaciju, pomaže kod reume i podiže naš prirodni imunitet.
Svestrana primjena
Prilikom liječenja ili pak pripremanja jela s hrenom koristi se uglavnom njegov korijen. Korijen se uvijek riba na sitno ili reže na kolutiće, a nikad kuha, zbog toga što prilikom kuhanja nestaje eterično ulje koje on sadrži. Da bi dobio svježinu i posebno ljut okus, korijen hrena potrebno je ostaviti da stoji u vodi 24 sata. Nakon toga naribajte ga u vrhnje, juhu, ili bilo koje jelo po vašoj želji. Ljut i jak okus hrena pročistit će vaše sinuse i dišne puteve, bez obzira kako tešku hranu konzumirali. Ako pak imate osjetljivu probavu, te teško podnosite ljutu hranu dodajte malo jabuke kako biste ublažili ovu žestinu.
Da biste odagnali glavobolju uzmite listove hrena, te ih pritisnite na bolno mjesto. Isto tako, korijen hrena nariban u obloge pomoći će vam kod ozeblina, inficiranih rana, ukočenih mišića, reumatičnih zglobova i išijasa.
Napomena:
Preveliko korištenje hrena može izazvati plikove na koži. Ako imate problema sa štitnjačom i bubrezima preporučuje se da izbjegavate korištenje ove biljke.
Autor: Goran Mizdrak/ www.zena.hr
Nema komentara:
Objavi komentar